Depresija (ili “klinička depresija” spada u skupinu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja (unipolarni poremećaj). To je teško psiho-fizičko stanje praćeno raznim nuspojavama i popratnim efektima. Depresivno raspoloženje karakterizira povlačenje bolesnika u sebe, potištenost, pad vitalnih dinamizama, nesanica, gubitak apetita, opsjednutost crnim mislima, usporeni misaoni tijek, beznadnost i bespomoćnost.

http://anksioznost123.blog.hr

http://psihijatrija.forumhr.com

Podjela

Postoje tri glavne vrste depresije:
– Početna laka depresija
– Srednja prolazna depresija
– Teško depresivno stanje

Simptomi

  • promjene raspoloženja tijekom dana. Često je stanje teže jutrom, a raspoloženje se popravlja kako dan napreduje. Ipak, način promjene raspoloženja može biti potpuno obrnut.
  • poremećen san, često s ustajanjem vrlo rano ujutro, i nemogućnost nastavljanja normalnog sna. To se često događa zbog brojnih misli koje “zuje” kroz glavu
  • opće usporavanje misaonog tijeka, ali i govora i tjelesnih kretnji
  • osjećaj tjeskobe
  • manjak energije
  • nesposobnost uživanja u stvarima
  • manjak koncentracije
  • osjećaj zaboravljivosti
  • negativne misli o budućnosti
  • osjećaj krivice
  • okrivljavanje sebe i niska razina samopouzdanja
  • osjećaj beznađa
  • preokupiranost bolestima
  • gubitak apetita kao rezultat gubitka težine
  • smanjena želja za seksom

Epidemiologija

Broj muškaraca kod kojih će se razviti i biti dijagnosticirana depresija tijekom života iznosi 7% do 12% od ukupne muške populacije. Kod žena je taj broj nešto veći i iznosi od 20% do 25%.

ŠTO JE DEPRESIJA?

Samo ime depresija dolazi od latinske riječi i znači potištenost. Kada liječnici govore o depresiji, misle na niz srodnih psihofizičkih stanja koje karakteriziraju poremećaji raspoloženja, tj. afektivni poremećaji. Oni se prepoznaju kao sniženo raspoloženje, negativni osjećaji te crne misli. Prate ih i tjelesni simptomi poput umora, iscrpljenosti te poremećaja sna i apetita. Čini se kako je neupućenost goleme većine stanovništva koja je “izvan medicine”, glavni krivac što je “neformalna” upotreba riječi depresija postala “in”. Tako svako malo netko na poslu, u tramvaju ili čak u krugu obitelji izjavi da je u “depri”. Srećom, obično se radi samo o lakšem, prolaznom padu raspoloženja. Problem je što ta učestala i olaka upotreba riječi depresija “zavede” mnoge zdrave ljude pa često ne shvaćaju ozbiljno ni (pravog) bolesnika u svojoj sredini, onog kojemu treba pomoć jer je u (pravoj) depresiji.

Tko obolijeva od depresije?

Podaci govore da trenutno od depresije boluje 3 do 4 posto stanovništva industrijski razvijenih zemalja. Zasad se čini da su žene ugroženije od muškaraca, jer se kod njih depresija dijagnosticira dva do tri puta češće nego kod “jačeg spola”. No te brojke mogu biti i posljedica činjenice da muškarci zbog stida rjeđe traže liječničku pomoć.
Trenutno u Hrvatskoj od nekog oblika depresivnog poremećaja pati najmanje između 100.000 i 200.000 osoba, a svaki peti Hrvat doživjet će barem jednu depresivnu epizodu u životu.
Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će do 2010. već 30 posto ljudi trpjeti od depresivnog poremećaja, a da će 2020. ta bolest biti drugi najčešći uzrok smrtnosti u svijetu (zbog samoubojstva ili sekundarnih bolesti koje depresija izaziva). Prema podacima oko 15 posto najtežih depresivaca, koji su liječeni u bolnici, sami okončaju život zbog velike patnje. Smatra se da više od dvije trećine samoubojstava počine bolesnici koji su u teškoj depresiji.

Što uzrokuje depresiju?

Iako su neki simptomi bolesti vezani uz psihu, moderna medicina depresiju smatra tjelesnom bolešću. Radi se o bolesti središnjeg živčanog sustava u čiji su nastanak “presudno upleteni” fiziološki i živčani čimbenici. Bolest se pojavljuje kada u dijelu mozga zaduženom za raspoloženje dođe do “kvara”. Pri tome se pod raspoloženjem podrazumijeva cijeli raspon osjećaja, na čijem dnu se nalazi duboka depresija, u sredini je ravnodušnost, a vrh zauzima euforija. Stoga depresija nije neopipljiva, nematerijalna bolest “u mislima” bolesnika, nego vidljiva promjena u živčanim stanicama i kemijskim procesima u mozgu.
Najčešće bolesti vode vanjski čimbenici, kao što su pretrpljeni stres, nepravilna prehrana, manjak svjetla, slaba tjelesna aktivnost, alkohol te neki lijekovi i narkotici. Pokazalo se da neke osobe imaju urođenu sklonost (predispoziciju) depresiji, koja se genetski prenosi. Tako osobe s urođenim “kvarom” na živčanom sustavu mogu oboljeti i od malog životnog udarca, pa čak i bez njega, dok oni s prirodno snažnim živčanim sustavom mogu odoljeti i vrlo teškim udarcima.
Biološka psihijatrija stoga govori o depresivnoj građi, koja je zapisana u genetskom kodu a označava osobitu sklonost razvijanja depresivnoga poremećaja.. Pojednostavljeno, mozak se ponaša kao elektro-kemijski sustav koji se sastoji od stotina milijardi živčanih stanica. Te se stanice “kupaju” u stotinama kemijskih tvari, pri čemu svaka živčana stanica i kemijska tvar imaju određeni zadatak. Kada neke tvari nema dovoljno ili ako su živčane stanice odumrle, dijelovi mozga mogu ostati “izvan funkcije”.
Pojava depresije povezana je sa smanjenom aktivnošću nekih moždanih hormona u tvarima zvanim neuroprijenosnici (neurotransmiteri). Njih živčane stanice (neuroni) koriste za međusobnu komunikaciju, odnosno prijenos impulsa preko sinapse, tj. sićušne pukotine koja razdvaja živčane stanice. Neki od neuroprijenosnika, poput serotonina, noradrenalina i dopamina imaju prirodnu antidepresivnu funkciju, koju ne mogu provoditi ako se njihova razina u mozgu smanji.
Drugi bitan čimbenik za nastanak depresije je poremećeni stresni mehanizam, odnosno prekomjerno lučenje stresnih hormona, poput kortizola i CRH-a. Zna se da više od polovice depresivnih bolesnika ima povećanu količinu hormona kortizola, koji uništava moždane stanice i remeti kemiju mozga.

Simptomi depresije

Depresija se može prepoznati po nizu simptoma, a svaki se bolesnik jačinom i vrstom simptoma razlikuje od drugoga. No hirovitost simptoma dolazi do izražaja i kod istog depresivca, pa s vremenom može patiti od različitih simptoma i koji su raznih jačina.

Najčešći simptomi depresije su:
– potištenost, turobno raspoloženje, navala crnih misli i sjećanja;
– intenzivna tuga, samosažaljenje, napadaji plača;
– osjetljivost, ranjivost, razdražljivost (“sve me smeta”);
– strah, tjeskoba, zabrinutost, strepnja (“nešto strašno će se dogoditi”);
– pesimizam, beznađe i bespomoćnost (“nema mi spasa”, “nikad mi neće biti bolje”);
– osjećaj bezvrijednosti, krivnje i suvišnosti (“nitko me ne voli”, “nitko me ne treba”);
– osamljenost, osjećaj nepripadanja ili nezaštićenosti (“potpuno sam sam na svijetu”);
– nesposobnost uživanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima (“ništa me ne veseli”);
– bezvoljnost, letargija (“ništa mi se ne da”);
– oslabljena koncentracija i poremećaj pamćenja;
– umor, iscrpljenost, manjak energije;
– značajno smanjen ili povećan apetit;
– nesanica ili prevelika potreba za snom;
– tjelesni bolovi koji nemaju tjelesne uzroke;
– želja za smrću ili planiranje samoubojstva (“ne mogu više izdržati”, “bolje da me nema”).

Čega se treba čuvati

Depresivne simptome uzrokuju kemijski i živčani poremećaji u mozgu, no u njihovom izazivanju sudjeluju brojni čimbenici:
– stresni događaj (trauma) – smrt ili bolest bliske osobe, razvod, raskid ljubavne veze ili prisnog prijateljstva, gubitak posla, selidba, teška ozljeda, dijagnoza teške bolesti, izloženost nasilju, uhićenje, suđenje, osuda na zatvor, katastrofa poput potresa ili požara itd.;
– kronična izloženost stresu – stres na poslu, u školi ili u obitelji, loši međuljudski odnosi, slab društveni život;
– manjak svjetla;
– neki lijekovi – kontraceptivna sredstva, steroidi, rezerpin, sedativi;
– alkohol ili droge;
– alergije;
– nepravilna prehrana – siromašna složenim ugljikohidratima i nezasićenim masnim kiselinama;
– prethodne bolesti – poremećaj rada štitnjače, dijabetes, moždani udar itd.;
– genetska sklonost – urođena slabost živčanog i hormonskog sustava, nepravilnosti u građi mozga.