http://anksioznost123.blog.hr

http://psihijatrija.forumhr.com

Distimija spada u skupinu poremećaja raspoloženja i predstavlja blaži oblik depresije koju karakterizira trajno negativan stav prema životu. Distimija je starogrčki termin, prema dys što znači “loše” i thymia što označava “stanje uma”. Naime, stari Grci su vjerovali da je žlijezda timus izvor svih emocija. Najčešće započinje neprimjetno u kasnom djetinjstvu i adolescenciji, ali se može pojaviti i kasnije, te je tri puta češća u žena.

Distimija obično traje dvije, ali katkad i više od pet godina. Razdoblja distimije se mogu izmjenjivati s razdobljima normalnog raspoloženja. Distimija obično ne onesposobljava osobu u svakodnevnom životu, ali može utjecati na radnu aktivnost i društveni život. Mnoge osobe koje boluju od distimije počinju se društveno izolirati. Postupno im opada radna produktivnost. Distimija povećava vjerojatnost nastanka velike depresivne epizode. Kada se velika depresivna epizoda razvije u osobe koja već boluje od distimije, stanje se naziva dvostruka depresija.

Glavni simptom je deprimirano raspoloženje karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobičajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, poteškoće u donošenju odluka i osjećaj beznadnosti. Depresivno raspoloženje prisutno je veći dio dana i veći broj dana nego što nije prisutno, što se vidi bilo kao subjektivni doživljaj ili primijećeno od strane drugih, tijekom najmanje 2 godine. Dok depresivni poremećaj karakterizira epizodan tijek, tijek distimije je više kroničan i dugotrajan. Kod ranog pojavljivanja distimije često bolesnici svoje simptome prihvaćaju kao način življenja, a psihijatru se obraćaju tek kad postanu disfunkcionalni na obiteljskom i poslovnom planu.

Simptomi distimije nalikuju simptomima velike depresivne epizode, ali su obično slabijeg intenziteta. Obično su prisutni samo pojedini simptomi velike depresivne epizode. Simptomi distimije uključuju:

  • Smetnje koncentracije, otežano donošenje odluka
  • Socijalno povlačenje
  • Razdražljivost
  • Nemir ili inertnost
  • Smetnje spavanja
  • Promjene tjelesne težine

Katkad osobe koje boluju od distimije navode prvu epizodu sniženog raspoloženja tijekom djetinjstva ili adolescencije. Ako osoba razvije simptome distimije poslije 50. godine, obično treba posumnjati na osnovnu tjelesnu bolest. Najmanje 75% osoba koje boluju od distimije imaju dodatne zdravstvene probleme.

Liječenje se provodi u većini slučajeva ambulantno, a u terapiji prvo mjesto zauzimaju antidepresivi uz psihoterapiju koja je učinkovit dodatak farmakoterapiji.

MKB-10: F34.1 Distimija

Primjer iz života:

Imam 26 godina. Udata sam i imam dvoje djece. Već više od dvije godine osjećam se umornom i depresivnom. Sve mi je naporno. Ne uživam ni u čemu. Često sam mrzovoljna i sklona samopodcjenjivanju. Međutim, postoje razdoblja, koja mogu potrajati danima i tjednima kada se osjećam dobro. Nezadovoljna sam životom i osjećam da mi moji najbliži ne pokazuju dovoljno razumijevanja i pažnje. Molim za savjet?

Prema opisu i trajanju vaših smetnja vjerojatno se kod vas radi o psihičkom poremećaju koji nazivamo distimija. Distimija se očituje simptomima depresije koja prema kliničkoj slici i trajanju ne može se svrstati u veliki ponavljajući depresivni poremećaj. Ovaj poremećaj često se može zamijeniti i pogrešno dijagnosticirati kao depresivni poremećaj osobnosti. U tom slučaju se bolest pogrešno i nedostatno liječi.

Glavni simptom distimije je deprimirano raspoloženje, karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobičajene aktivnosti. Bolesnici sa distimijom mogu biti nihilistički, sa nizom zahtjeva i žalbi. Oni mogu biti vrlo napeti i rigidni, bespomoćni, gube nadu, pesimisti su. Mogu postojati promjene u vegetativnim funkcijama. Mijenja se način spavanja, dolazi do gubitka apetita i energije. Osobe koje boluju od distimije obično zakazuju na poslu pa i u obitelji te je to glavni razlog njihovog dolaska psihijatru. Opće nezadovoljstvo sa svojim životom pokušavaju otklanjati konzumacijom alkohola ili uzimanjem droge.

Što se tiče tijeka bolesti, on može biti različit. Primarna distimija ranog početka ponekad može biti tako kronična da bolesnik prihvaća simptome kao dio svakidašnjeg života. Ponekad se distimija može razviti u pravi veliki depresivni poremećaj, a postoji mogućnost da se kasnije razviju hipomane epizode ili bipolarni poremećaj. Najveći rizik tog poremećaja predstavlja pokušaj suicida. Za postavljanje dijagnoze distimije mora biti depresivno raspoloženje tijekom većeg dijela dana i da traje najmanje dvije godine. Uz depresivno raspoloženje obično su prisutni barem dva od sljedećih simptoma: poremećaj apetita, poremećaj spavanja, umor ili smanjenje energije, slaba koncentracija, otežano donošenje odluke, sniženo samoprocjenjivanje i osjećaj beznadežnosti.

Liječenje distimije provodi se ambulantno. Ponekad kada su jako izraženi depresivni simptomi, ili jako naglašen poremećaj svakodnevnog funkcioniranja ili su prisutne suicidalne ideje onda se bolesnik treba liječiti u bolnici. U liječenju se koriste selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS).
Dr.med. Alija Mujezinović, spec. neurolog, psihijatar

Izvori: Međimurske novine, 6.7.06.; centar-zdravlja.net